Ovi naši ludi Vakule rekli bura, velim ja ajde super neću morati veslati, samo će me otpuvati do otoka broj 5, kad ono jugo, jugo zapadnjak...
Štucalo im se sigurno, ali ajde malo mišićne mase ne škodi pa upri rođo...
Da bacimo koji selfie. Target acquired!
Target engaged! Sretno uplovio u ribičku luku.
Otočić broj 5 - Zaporinovac
Provjera poste, gdje loviti, gdje izvući ribu, gdje spavati, gdje pišati...
Raspremanje artiljerije, crvi su najbitniji, odmah friško more, a za ostalo lako.
Počinjemo s ovom srdeletinom, tamo stavljam krak od hobe i crve na trećeg.
Pošto je otočić broj 5 dosta uzak štapovi mogu u križ tako da gađam i sjevernu i južnu stranu otoka. Mislim da sam prvi put vidio da netko ovako koristi tripod.
I napokon ono za što sam došao, a to je uživanje i sve 4 u zrak.
Grize stalno nešto ali sve neka sitnarija, rekao bih male komarčice a moguće i ušate. Nikako zakačiti, mada sam i po tri udice stavlja, a potezi su jaki tako da sam tu bio pod upitnikom i polako se pita da li znam loviti ribu...
Pa je lipi škarpun, ali palo je i puno malih, ovoga ostavljam za brudet. Pala je i lipa salata. Hobotnica od 2 kila, s jakim štapom i upredenicom izletila je vani ko torpedo!
Kasnije pada noć i pripremam bolognese od 6 m za a volo i igru s fratrima. Grize ali sve mali 10ak deka, kako kojeg uvatim tako vratim nazad.
Tu su i neizostavne špigete od ugora, no ima sam odličan dril na taj štap. Zakačio se ugor od 2.5 kg i jedno, brat bratu, 10 minuta borbe. Uživa sam ko prase malo. Uspio sam ga izvući na 0,20 mm krenu. I njega ostavljam za brudet.
Oko 10 uvečer pale dvi komarče na odmet, šta mi je čudno za njih, nisam ih navikao loviti po noći, baš ludo more.
Do 2 ujutro se još igrao s ribama, ali ništa konkretno. Mali fratri, ni s od sarga. Otiša ubit malo oko do zore.
Ponio kući oko 5-6 kila ribe, još toliko sam vratio nazad. Nije loše, ali očekivao sam nešto drugo.
Evo jedna jutarnja panoramska. Jutro prekrasno ko iz bajke.
Pakiranje i pozdrav s otokom broj 5. Do sljedećeg puta.
I zato ti more hvala!